Susreti izvan okvira u srcu Istre

Politička previranja i kulturne revolucije koje su obilježile kraj 1960-ih godina postavile su temelj za nove ideje i prakse u umjetnosti. U vremenu kada se umjetnost sve odlučnije odvajala od tradicionalnih medija i izlazila izvan institucionalnih prostora, gradili su se novi oblici kolektivnog rada i međunarodne suradnje. Umjetničke kolonije i neformalne mreže koje tada nastaju na određeni način redefiniraju odnos umjetnika prema prostoru, publici i društvu. Jedan takav zanimljiv regionalni projekt – Motovunski likovni susreti – pretvorio je Motovun u važno i dinamično središte suvremene umjetnosti.

Zahvaljujući Motovunskim likovnim susretima, u tom povijesnom gradiću u srcu Istre između 1972. i 1984. okupljali su se umjetnici različitih poetika i generacija koji su svojim djelovanjem otvarali prostore za umjetničke eksperimente, istraživanje novih medija i društvenih ideja te rad izvan atelijera i velikih gradova. Pokrenuti na inicijativu Muzeja grada Pazina i motovunske novootvorene Galerije Pet kula, a u suradnji s venecijanskom Gallerijom del Cavallino i zagrebačkom Galerijom suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti), koja se projektu priključila 1976. godine, susreti u Motovunu brzo su se etablirali kao ključno mjesto razvoja suvremene, a zatim i novomedijske umjetnosti u regiji. Stvaranje kolektivnog prostora za djelovanje bilo je u srži ove manifestacije koja je stavljala fokus na nove prostore mišljenja, daleko od tržišnih pritisaka, konvencionalnih formi i klasičnih institucionalnih okvira.

Tom Gotovac i Ivan Kožarić u Motovunu / IzvorMSU

Eksperimenti s multimedijom
i Nova slika

Nekoliko olakotnih okolnosti odredilo je Motovun kao mjesto susreta umjetnika. Grad koji je u tom trenutku bio poprilično zapušten, smješten u pitoresknom krajoliku na brežuljku iznad doline rijeke Mirne, nudio je izolaciju, ali i slobodu. Umjetnici su dolazili kako bi neometano eksperimentirali, i kako bi, makar nakratko, pobjegli od formalnosti kulturnih institucija.  Osim toga, umjetnik Miroslav Šutej, jedan od začetnika i organizatora susreta, u Motovunu je imao kuću s potrebnom infrastrukturom: smještajem za umjetnike, galerijskim prostorom te pristupom praznom prostoru škole i gradskim ulicama koje su također služile kao mjesto rada i prezentacije. Od prva dva susreta (1972. i 1973) na kojima su umjetnici pod temama pejzaža i akta stvarali uglavnom apstraktne forme, susreti su se od sredine 1970-ih razvili prema eksperimentima s multimedijom, filmom, zvukom, „proširenim medijima“ performansom, body artom i land artom. Zahvaljujući venecijanskom kustosu Paolu Cardazzu iz Galerije del Cavallino, na susretima je bila dostupna oprema za snimanje. Zato se susret 1976. godine na kojem je sudjelovalo 15 umjetnika iz Italije i Jugoslavije, među kojima su bili i Claudio Ambrosini, Sanja Iveković, Živa Kraus, Dalibor Martinis, Luigi Viola, Goran Trbuljak, Eugen Kokot i mnogi drugi, te koji je obilježen temom „identiteta“, eksperimentalnim filmovima i videoradovima, broji kao prva radionica videoumjetnosti u Jugoslaviji. S vremenom ipak dolazi nova generacija umjetnika koja osjeća zamor od novih medija. S početkom 1980-ih na susretima se javlja fenomen Nove slike, kad između ostalih izlažu Milivoj Bijelić, Darivoj Čada, Jusuf Hadžifejzović, Janez Matelić i drugi. Na kraju se, nakon pauze zbog financijskih problema, „zatvara krug od Nove umjetničke prakse“, s posljednjim susretom posvećenim arhitekturi 1984. godine.

Plakat 4. Motovunskih likovnih susreta 1976. godine / Izvor Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka

Živo kulturno središte u srcu Istre

Unatoč tome, Motovun je ostao živo kulturno središte zahvaljujući manifestacijama poput Međunarodne ljetne škole arhitekture, koju organizira Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, godišnjih simpozija Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, ili poznatog Motovun Film Festivala, koji se ondje održavao od 1999. do 2023. godine.

Značenje i dinamika Motovunskih likovnih susreta tema su izložbe postavljene 2023. u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti koja je zatim ponovno predstavljena zagrebačkoj publici u Muzeju suvremene umjetnosti od ožujka do svibnja ove godine. Kroz prezentaciju dokumentacije, arhivskih materijala i odabranih radova iz različitih muzejskih zbirki, izložba nudi retrospektivni pogled u povijest međunarodne manifestacije te kroz kontekstualizaciju analizira njezin doprinos. Kustosice i autorice izložbe – Branka Benčić, Iva Kelentrić (MMSU), Maja Zidarić Pilat (MGP) i Jasna Jakšić (MSU) – pristupile su projektu istraživački i multidisciplinarno. Skiciraju fizičke mreže ljudi, institucija i prostora, te kroz prezentaciju odabranih radova nastalih tijekom 11 susreta ukazuju i na simbolične mreže umjetničkih i eksperimentalnih tendencija.

U predgovoru izložbe pišu: „Motovunski susreti dio su umjetničkog i institucionalnog pamćenja prostora Istre i Hrvatske u kontekstu razvoja suvremene umjetnosti i međunarodnih mreža umjetnika i institucija u SFRJ u drugoj polovini 20. stoljeća. Motovunski susreti otvorili su nove mogućnosti suradnje talijanskih i jugoslavenskih umjetnika, internacionalizaciju umjetničkog prostora, interes za suvremene umjetničke prakse i recentna zbivanja u umjetnosti, prostor za susrete, razmjenu ideja i zajednički rad, kao prostor novih mogućnosti za novu generaciju umjetnika i kustosa.“

Manifestacija je obrađena i kroz vrijednu publikaciju Mreža motovunskih susreta koju je izdao Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Osim što služi kao dodatak izložbi, ova je publikacija vrijedan samostalni istraživački rad koji pruža širi kontekst i teorijski okvir. Glavna urednica, povjesničarka umjetnosti i kustosica Branka Benčić, autorica je uvodnog teksta u publikaciji, a kao ravnateljica riječkog MMSU-a jedna od je zaslužnih za pokretanje cjelovitog istraživačkog projekta o Motovunskim susretima. Ova publikacija u nekoliko tekstova, intervjua i arhivskih izvora mapira razvoj susreta, identificira ključne sudionike i aktere, teme i prijelomne trenutke manifestacije, ali postavlja i pitanje kako danas koristiti naslijeđe tih praksi.

Mreža motovunskih susreta

Osim uvodnog teksta Branke Benčić, naslovljenog Nekoliko dana u Motovunu. Mreža motovunskih susreta – Međunarodni susreti umjetnika u Motovunu (1972. – 1984.), publikacija sadrži kronologiju susreta, tekst Marijana Susovskog o motovunskim susretima 1981, tekst Jasne Jakšić Mladost – Radost. Galerija suvremene umjetnosti i Motovunski susreti, intervju Maje Zidarić Pilat s Marijom Ivetić, voditeljicom Etnografskog muzeja Istre tijekom Likovnih susreta u Motovunu, kao i izjave nekoliko umjetnika koji su u nekom trenu bili dio kolektiva koji je stvarao u Motovunu. Na samom kraju publikacije Maja Zidarić Pilat predstavlja i fundus Muzeja grada Pazina u kojemu su zbrinuti brojni radovi nastali tijekom likovnih susreta u Motovunu.  

Izložba i publikacija o Motovunskim likovnim susretima imaju značajnu ulogu u bilježenju suvremene i novomedijske umjetnosti na ovim prostorima. U sklopu zagrebačke izložbe 29. travnja održan je razgovor u kojem su sudjelovali Zvonko Maković, Živa Kraus, Dalibor Martinis, Jusuf Hadžifejzović, Goran Petrcol te Branka Benčić, Jasna Jakšić, Irena Lagator Pejović i Natalija Vujošević. Taj je susret otvorio prostor za dijeljenje sjećanja i kritičkog razmišljanja, ali i promišljanja o suvremenim modelima suradnje, zajedništva i umjetničkih okupljanja.